Had

HAD (Hades) je bio kralj podzemlja i bog mrtvih. Predsedavao je pogrebnim obredima i branio pravo mrtvih na dužno sahranjivanje. Had je takođe bio bog skrivenog bogatstva zemlje, od plodnog tla sa hranjenim semenom, do iskopanog bogatstva zlata, srebra i drugih metala.

Hadesa je progutao Kronos (Kron) čim se rodio, zajedno sa četvoro njegove braće i sestara. Zevs je kasnije naterao Titana da ih izbaci, i zajedno su oterali bogove Titana sa neba i zaključali ih u jamu Tartaros. Kada su tri brata pobednika izvukla žreb za podelu kosmosa, Haid je dobio treći deo, mračno carstvo podzemnog sveta, kao svoju oblast.

Had je poželeo mladu i zamolio svog brata Zevsa da mu dodeli jednu od svojih ćerki. Bog mu je ponudio Persefonu, Demetrinu ćerku. Međutim, znajući da će se boginja odupreti braku, on je pristao na nasilnu otmicu devojke. Kada je Demetra saznala za ovo, razbesnela se i izazvala je veliku nestašicu na zemlji sve dok njena ćerka nije bila vraćena. Zevs je bio primoran da popusti kako čovečanstvo ne bi propalo, a devojka je dovedena iz podzemnog sveta. Međutim, pošto je probala zrno nara, bila je prinuđena da mu se vraća jedan deo svake godine.

Had je u grčkoj mitologiji bio prikazan kao tamnobradi, kraljevski bog. Bio je prikazan ili kao Aidoneus, ustoličen u podzemnom svetu, koji drži scepter sa ptičjim vrhom, ili kao Plouton (Pluton), davalac bogatstva, koji izliva plodnost iz roga izobilja. Rimljani su ga nazvali Dis, ili Pluton, latinski oblik njegove grčke titule Plouton, „gospodar bogatstva“.

Enciklopedija Hadesa

HAD ili PLUTON (Haides, Plouton ili poetski Aides, Aidoneus i Ploutens), bog donjeg sveta. Platon primećuje da su ljudi više voleli da ga zovu Pluton (davac bogatstva) nego da izgovaraju strašno ime Had ili Aid. Otuda nalazimo da je u običnom životu i u misterijama ime Pluton postalo opšte prihvaćeno, dok su pesnici preferirali drevno ime Aides ili oblik Plutej. Etimologija Hada je nesigurna: neki ga izvode iz a-idein, odakle bi označavao „boga koji čini nevidljivim“, a drugi iz hado ili chado; tako da bi Had značio „sveprimalac“. Rimski pesnici koriste imena Dis, Orcus i Tartarus kao sinonim za Pluton, za boga donjeg sveta.

Had je sin Krona i Reje i brat Zevsa i Posejdona. Bio je oženjen Persefonom, Demetrinom ćerkom. U podeli sveta između tri brata, Had je dobio „tamu noći“, prebivalište senki, nad kojima vlada. Otuda se naziva paklenim Zevsom (Zeus katachthonios), ili kraljem nijansi. Kako su, međutim, zemlja i Olimp pripadali trojici braće, on bi se mogao popeti na Olimp, kao što je to učinio u vreme kada ga je Herakle ranio. Ali kada je Had bio u svom kraljevstvu, nije bio svestan šta se dešavalo na zemlji ili na Olimpu, i samo su zakletve i kletve ljudi dopirale do njegovih ušiju, kao što su dopirale do Erinija. Posedovao je šlem koji je nosioca činio nevidljivim, a kasnija predanja govore da su mu ovaj šlem poklonili Kiklopi nakon što su ih isporučili iz Tartara. Antička priča pominje i bogove i ljude koje je Had počastio privremenom upotrebom ovog šlema. Njegov karakter je opisan kao žestok i neumoljiv, odakle su ga od svih bogova najviše mrzeli smrtnici. Držao je zatvorene kapije nižeg sveta, da nijedna senka ne može da pobegne ili da se vrati u oblast svetlosti. Kada su ga smrtnici prizivali, udarali su rukama po zemlji, a žrtve koje su prinošene njemu i Persefoni sastojale su se od crnih muških i ženskih ovaca, a osoba koja je prinosila žrtvu morala je da odvrati svoje lice.

Zastavnik njegove moći bio je štap, kojim je, poput Hermesa, terao senke u donji svet, gde je imao svoju palatu i delio presto sa svojom suprugom Persefonom. Kada je odneo Persefonu iz gornjeg sveta, jahao je u zlatnim kočijama koje su vukla četiri crna besmrtna konja. Verovalo se da je pored ovih konja i imao stado volova u donjem svetu i na ostrvu Eriteja kojima je prisustvovao Menoecije. Poput ostalih bogova, on nije bio veran muž; Furije se zovu njegove kćeri; nimfu Minto, koju je voleo, Persefona je preobrazila u biljku zvanu menta, a nimfu Leuce, u koju je takođe bio zaljubljen, promenio ju je posle njene smrti u belu topolu i preneta je u Elisijum. Kao kralj donjeg sveta, Pluton je davalac svih blagoslova koji dolaze sa zemlje: on je posednik i davalac svih metala sadržanih u zemlji, i otuda njegovo ime Pluton. On nosi nekoliko prezimena koja se odnose na to da je na kraju okupio sve smrtnike u svom kraljevstvu i doveo ih u mir; kao što su Polidegmon, Polidekt, Klimen, Pankoites, itd. Had je obožavan širom Grčke i Italije. U Elidi je imao svetilište i hram, koji se otvarao samo jednom svake godine; i dalje znamo da je Had imao hramove u Pilosu Trifilijaku, blizu planine Mente, između Trala i Nise, u Atini u gaju Erinije i u Olimpiji. On podseća na svoju braću Zevsa i Posejdona, samo što mu kosa pada niz čelo, i što je veličanstvenost njegovog izgleda mračna i sumorna. Njegovi obični atributi su ključ Hada i Kerbera.

Kod Homera Aides je uvek ime boga; ali je u kasnijim vremenima preneto u njegovu kuću, njegovo prebivalište ili carstvo, tako da je postalo ime za sam donji svet. Ovde ne možemo ulaziti u opis shvatanja koje su drevni formirali o nižem svetu, jer ova rasprava pripada mitskoj geografiji.

Podzemni svet

Mitologija

Horoskop